30.11.2011., srijeda
Ljudski model
Što je to ljudski model u biomedicini?
Bez brige, nije to čovjek zatvoren u kavez, priključen na elektrode i s otvorenom ranom na glavi te u bolnoj patnji jer su mu anestetici ograničeni da bi neurološka očitovanja bila što preciznija.
Potencijal nekoliko ljudskih stanica je velik, kao što piše u vijestima koje dolaze od znanstvenika u Cardiffu.
Ondje rade na tome da proizvedu "mikro-pluća" kombiniranjem ljudskih stanica te tvrde da bismo takvi mikrosustavima mogli zamjeniti testiranja na životinjama za farmaceutske kompanije koje razvijaju nove lijekove za plućne bolesti.
Znanstvenici uz to kažu da su testiranja na životinjama dokazala kako imaju visoku stopu pogrešaka prilikom određivanja efikasnosti lijekova za tretmane plućnih stanja.
Naravno da imaju visoku stopu pogrešaka, ipak su ljudi i druge životinje kao kruške i jabuke. Slično na prvi dojam, ali itekako različito.
Osim što je ovakav pristup precizniji (ljudski model!) u proizvodnji rezultata, uz to je i dugoročno jeftiniji od pokusa na životinjama.
|
- 20:21 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
25.11.2011., petak
Promjene su moguće, a čini se da znamo i gdje
Američki Nacionalni institut za zdravlje (NIH) nastoji utvrditi gdje je sve potrebno napraviti rezove i prepravke da bi razvoj lijekova postao učinkovitiji i kvalitetniji: link
Direktor NIHa, Francis Collins, smatra da je pretklinička faza, „Dolina smrti“, zrela za nove pristupe, a da je toksikologija najčešći razlog za podbačaj u razvoju lijeka.
Zanimljivo, nisu li to upravo faze koje se tiču testova na životinjama?
Toksikologija je nemilosrdna po tom pitanju. Ona može dati precizne podatke na miševima. Podatke koji, ipak, vrijede samo za miševe. Ne vrijede čak ni za štakore.
Stoga su, kaže on dalje, potrebni pretklinički alati koji će dati istraživačima bolje indikacije o tome hoće li neki spoj biti siguran i za ljude.
Veoma jedostavno, i posve zdravorazumno.
Trenutno, nastavlja on, industrija se oslanja na testiranja na životinjama, ali rad se nastavlja prema tome da jednog dana kreiramo razne tipove tkiva i uobličimo ih u 3D strukture koje mogu poslužiti za preciznija toksikološka testiranja. Takva tehnologija treba s vremenom postati nadomjestak za ovu koju imamo sada, a ne tek dodatak uz nju...
Također, postoje i brojni lijekovi koje su ljudi koristili, a upravo je takvim korištenjem nađeno ono što kod životinja nije primjećeno, a to je da kod ljudi liječe ono za što u samom startu uopće nisu bili namjenjeni.... Radi se o prenamjeni lijekova što je još dodatno, bogato polje istraživanja.
|
- 20:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
23.11.2011., srijeda
Promjena perspektive
Kada se spominju nove i drugačije metode, to ne znači da je potrebno za svaki pokus ili test na životinjama izmišljati neku nadomjesnu metodu. To znači da je potrebno posve promjeniti perspektivu o onom što nam životinje mogu ponuditi pokusima na njima, a to su najčešće jako zanimljivi, ali posve beskorisni podaci koji nas vraćaju na početak znanja i istraživanja o ljudima.
Imati novu perspektivu znači gledati izvan okvira onog što se može sa životinjama i usredotočiti se na ono što već postoji oko nas, i razvija se te će biti u praksi ubuduće, a što se ne čini na prvi dojam kao alternativa pokusima i testovima na životinjama.
Već dugo koristimo računala, a ono što nam takav pristup nudi ponekad uopće ne izgleda kao nadomjesna metoda, ali zapravo jest. Možemo zamisliti kako pratimo eksprimiranje različitih mutiranih gena na nizu sojeva štakora ili miševa i onda razmišljamo što bi se moglo desiti kod ljudi s takvim ili sličnim mutacijama. Ako se zamislimo nad ovim člankom, onda smo prepušteni beskrajnom maštanju.
Ili možemo umjesto toga raditi na razvoju preciznih metoda poput ove, a koja nam govori o pojedincima, bolesnicima, sasvim dovoljno da razmotrimo, barem u osnovi, kako da pristupimo prevenciji te njihovom liječenju.
Koji put je učinkovitiji?
|
- 15:07 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
19.04.2011., utorak
Omjer uloženog i dobitka: ulaže li se u krive stvari
U magazinu Nature nedavno su pisali o ustanovi National Institute of Health (NIH) te o načinima na koji se novac troši za medicinska istraživanja i zdravlje.
Zanimljiv je komentar na ulaganje novca te na učinkovitost ulaganja. Navodno je NIH potrošio 2.45 milijarde dolara na traženje lijeka protiv raka (vezano uz rak pluća i pušenje) u prošloj dekadi, ali većina tog novca bila je usmjerena na otkrivanje molekularnih i genetičkih uzroka i tretmana, a ne prema promjeni ljudskog ponašanja.
Rak pluća i pušenje istražuju se na životinjama. Rezultati su raznoliki pošto ljudi udišu na usta, a životinje ne. Iznenađujuće je što toliko mnogo ljudi puši, i svatko od njih može biti svojevrstan model za pručavanje efekta dima cigareta, svakog od njih možemo ispitivati tijekom njegovog života, a može dati i uzorke prije i nakon smrti tako da se nužno dobivaju relevantni rezultati, ali ljudi troše novac na istraživanje efekata pušenja kod životinja.
Novac se može trošiti na epidemiološke studije, ispitivanje neinvazivnim metodama i na autopsije, ili još bolje, novac bi se trebao potrošiti na edukaciju ljudi tako da prestanu pušiti uopće.
Dakle, ozbiljno se razmatra da se ne ulaže toliko u povećanje količine znanja već u poboljšanje javnog zdravlja.
"Rather than be rewarded for maximizing knowledge production, (this institute would) receive funding based on its success at producing cost-effective public-health improvements."
Nisu to nimalo neobična rješenja već sasvim zdravorazumska.
|
- 21:12 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
12.04.2011., utorak
Gotovo isto?!
Kemičar i sličnosti.
Biološki sustavi su kemijski u osnovi.
Samo zato što je nešto slično, ne znači da je isto. A ako nije isto, kako to da se nastojimo ponašati kao da je?
I thought of another moral, more down to earth and concrete, and I believe that every militant chemist can confirm it: that one must distrust the almost-the-same (sodium is almost he same as potassium, but with sodium nothing would have happened, the practically identica, the approximate, the or-even, all surrogates, and all patchwork. The difference can be small, but they can lead to radically different consequences, like a railroad's switch points; the chemist's trade consists in good part in being aware of these differences, knowing them close up, and foreseeing their effects. And not only the chemist's trade."
— Primo Levi (The Periodic Table)
|
- 22:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
31.03.2011., četvrtak
Čak ni jednojajčani blizanci nisu identični
Ponekad se pomoću gena iz npr miša može detektirati homologni gen kod čovjeka.
Međutim, što kad je bolest takva da i dalje ostaje izazov pronalaska genskog uzroka neke bolesti?
Šizofrenija je zbunjujuća bolest koja je nasljedna – uglavnom, ali nije joj nađen genski uzrok. Genomske varijacije kao što su SNPovi i CNVovi mogu se djelomično vezati uz šizofreniju, ali i dalje ne daju konačni odgovor o uzrocima te bolesti.
Postoje studije u kojima se putem microarraya (ljudski uzorci, obitelji s jednojajčanim blizancima) ispituju sitne genomske razlike (SNPovi i CNVovi) i nađeno je da je broj SNPova povezan s tom bolešću, međutim, rezultati pak nisu bili reproducibilni. Također, tek neki koji pate od te bolesti imaju povećanu incidenciju CNVova.
Dakle, nalazimo mnoge, ali jako raznolike, podatke vezane uz samo jednu bolest unutar skupine ljudskih pojedinaca koji pate od nje.
Ali čak ni to ne može razriješiti misterij bolesti.
Možemo li bolje rezultate očekivati ako se okušamo na pokusima na životinjama?!
|
- 18:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
27.03.2011., nedjelja
Kratka priča o životinjskim modelima
Jedan od gena i proteina koji uveseljavaju studente u mučnim danima učenja je i gen i njegov proteinski produkt, tumor supresor pRb. Kad se o njemu piše po udžbenicima, piše se o njegovoj vezi s retinoblastomom, tumorom mrežnice, ili eventualno s osteosarkomom. Dakle, piše se o ljudskim tumorima vezanim uz taj gen, ljudskim tumorima koji se utvrđuju i prate epidemiološkim studijama. Međutim, o nečem se rijetko piše – o neuspjelom pokušaju modeliranja dotičnog gena/proteina kod miševa.
Zašto je to tako?
Zato jer heterozigotni mišji model nije dobivao rak koji se od njega očekivao već rak hipofize dok je homozigot bio deletiran još u embrionalnim danima...
Samo zato jer imamo homologne gene, ne znači da će se oni na isti način eksprimirati.
|
- 18:27 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
25.03.2011., petak
Test na ljudima za ljude
Nađeno je da je sposobnost tijela da razgradi lijekove u bliskom odnosu s izloženošću suncu te da postoje razlike ovisno o godišnjem dobu. To je način na koji okoliš može utjecati na sposobnost tijela da se nosi s toksinima/kemikalijama.
Radi se o još jednom primjeru kako se neke jednostavne stvari samo s vremenom mogu samo na ljudima raspoznati. Zapravo ova situacija ilustrira svojevrstan pokus na ljudima i samo potvrđuje koliko testovi na životinjama mogu biti nedorađeni i koliko uvjeta mogu propustiti, uvjeta koji se tiču raznolikog života ljudi koji nisu uniformni i ne žive u strogo kontroliranom okolišu s umjetnim svjetlom.
Ilustrira i potrebu da testiramo na ljudima, i naravno, nikako u smislu da vršimo krvave pothvate na njima već da stavimo naglasak na epidemiologiju i da na širokoj populaciji što kvalitetnije pratimo trendove…
|
- 08:09 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
24.03.2011., četvrtak
Testovi nekad, danas i sutra
Nekad je za testiranje trudnoće bilo potrebno ubiti zeca. Govorili su da je zec umro što bi značilo da je test pozitivan.
Danas su obični, konvencionalni testovi trudnoće za kućnu uporabu jeftini i široko rasprostranjeni i nitko ni ne pomišlja na ubijanje zeca radi potvrde ili opovrgnuća trudnoće. I danas je to normalno. Jesu li nekoć ljudi razmišljali kako nikad nikakav drugačiji test neće postojati ili biti pouzdan za testiranje trudnoće? Da jesu, ne bismo imali obične kućne testove.
Tako i danas možemo razmišljati izvan okvira i ne oslanjati se na životinje u bilo kakvom testiranju. Jedan svježiji primjer kako tehnologija stalno ide naprijed: Laboratorij na čipu.
Danas ne koristimo životinje za analizu krvi, ali ovo je predočenje što sve mogu čipovi. I što bi sve mogli s vremenom….
|
- 19:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
24.02.2011., četvrtak
Zanimljiv zaključak o studiji na miševima
Zanimljivo je jednu životinju nazivati modelom za cijelu skupinu sisavaca, i smatrati je „ispravnim“ modelom, reprezentativnim sustavom. Ovaj rad ilustrira kako se životinje neočekivano razlikuju u neočekivanim detaljima, u neočekivanim trenucima i na neočekivanim mjestima. I ne mogu modelirati jedne druge.
Intuitivno znamo da miš ne može modelirati kravu, kao što krava ne može modelirati miša. A u ovom specifičnom slučaju, krava ne može biti krupniji model miša kao što miš ne može biti minijaturni model krave za embrionalni razvoj. Razlika mora postojati kad jedan traje 3 tjedna, a drugi 9 mjeseci. I naravno da se neki principi slijede, i da smo svjesni da će na kraju svakog ispasti neka krava, ili neki miš, ali potankosti su specifične i nepredvidljive.
Ako intuitivno znamo da krava ne može modelirati miša i obrnuto, kako to da onda često podbacimo pri pomisli o mišjem modeliranju čovjeka?
Zato jer je to iluzija na koju smo već navikli pa je smatramo neupitnom. Već odmalena učimo da se to tako radi, i onda odrastemo i branimo taj stav ni ne znajući zapravo zašto...
|
- 23:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
